„Hrvatski sustav socijalne skrbi politika doživljava kao vreću bez dna koja samo traži i ništa ne donosi, ali i kao bazen glasača koje pridobiva podizanjem naknada svojim ciljanim skupinama, bez kontrole njihove namjenske potrošnje, kao i bez kontrole troškova i rashoda unutar sustava“, istaknula je članica Foruma za rad, socijalnu politiku i ljudska prava stranke Pametno Jacqueline Bat, dodavši da su upravo roditelji njegovatelji u tome godinama prolazili loše.
„Omogućivši im da za 2500 kn naknade njeguju dijete, država je izabrala najjeftinije rješenje. Zbog nemogućnosti HZZO-a da podmiri stvarnu potrebu za patronažnom medicinskom skrbi, roditelji kod kuće provode neke medicinske postupke, poput mijenjanja vrećica s infuzijom, stavljanja djeteta na aparat za kisik ili promjene kolonostome. Takve postupke po EU standardima provodi isključivo medicinsko osoblje“, upozorila je Bat. Kako je navela, roditelji koji su za državu obavljali jeftino posao 24-satne njege teško bolesnog djeteta, nakon smrti djeteta ostajali su bez naknade, a u međuvremenu su postali nekonkurentni na tržištu rada. Dodatan je problem i to što neke skupine korisnika koji njeguju članove obitelji ne mogu ostvariti status njegovatelja, čime se izravno krši pravo na ravnopravnost.
„To je trenutno slučaj s djecom koja njeguju svoje stare i bolesne roditelje, a za sad ne mogu ostvariti status njegovatelja, iako je on obećan. Osim toga, naknade njegovatelja nisu ujednačene. Iako se svi plaćaju iz državnog proračuna, njegovatelji ratnih vojnih invalida primaju naknadu od 3800 kn, uključivo i sva druga prava iz radnog odnosa, što je suprotno EU legislativi, a prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom izravna diskriminacija po načinu stjecanja invaliditeta. Jednako tako, vojni invalidi imaju pravo na promjenu njegovatelja, koji ne mora biti član obitelji, dok roditelji njegovatelji to pravo nemaju“, rekla je Bat.
Sustavu socijalne skrbi, kako je zaključila, potrebna je temeljita reforma, u okviru koje bi se plaće za njegovatelje izjednačile sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, a edukacija za njegovatelje uskladila i spojila sa EU edukacijskim centrima. Reforma bi trebala uključivati i nacionalnu strategiju razvoja socijalnog tržišta rada kroz javno-privatno, civilno partnerstvo, uz pojačanu i dinamičnu međuresornu suradnju sa ministarstvima zdravstva, znanosti i obrazovanja i gospodarstva te razvoj polivalentnog i suvremenog sustava specijalizirane skrbi i zapošljavanja osoba s invaliditetom.