Krajem prošle godine u Zagrebu je postavljen prvi set podzemnih spremnika za odvojeno prikupljanje otpada. Gradonačelnik Bandić i direktorica Čistoće „prerezali su vrpcu“ za ovu „tehnološku inovaciju“ na našim ulicama, a i brojni su mediji popratili ovaj događaj.
Na stranu to što Zagreb nema nikakvo ozbiljnije postrojenje za obradu otpada, ali pohvaljujemo činjenicu što se Grad Zagreb posljednjih mjeseci angažirao barem u nabavi opreme za odvojeno prikupljanje otpada. Podzemni spremnici imaju niz prednosti u odnosu na klasičan sustav nadzemnih spremnika koji su često predmet krađe, prevrtanja, grafita, paleži, uzrokuju vizualno zagađenje i smrad, smanjuju vidljivost itd. Kod podzemnih spremnika svi ovi negativni efekti su smanjeni. Činjenica je i da se podzemni i polupodzemni spremnici postavljaju u Hrvatskoj već više od 10 godina te da ih već imaju mnogi drugi gradovi u Hrvatskoj.
Ono što je sporno u postavljanju ovih spremnika su samo – matematika i logika.
Podzemni tip spremnika koji su postavljeni u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu čine u osnovi ukopani kontejneri zapremine 1100 l. Imajući u vidu da su postojeći nadzemni spremnici za odvojeno prikupljanje otpada volumena od 700 l do 2 m³, zaključujemo da nismo ništa dobili na volumenu te će broj i trošak pražnjenja ovih spremnika biti sigurno i veći zbog složenije konstrukcije. Ovakav ukopani "zeleni" otok prema izjavi nadležnih košta 180.000,00 kn !!??? Koja je ekonomska opravdanost ovakve skupe "investicije" s obzirom na to da se broj odvoza neće smanjiti, nije jasno.
Za ilustraciju napravili smo komparaciju troška ovih „Bandićevih“ podzemnih spremnika s podzemnim spremnicima drugog tipa koji se također prodaje na HR tržištu, tip „MOLOK“. https://www.molok.com/benefits-and-principles/
Jedan polupodzemni Molok kontejner zapremine 3 ili 5 m³ košta dvadesetak tisuća kuna. Ako bi se formirao zeleni otok s 4 Molok spremnika na slijedeći način:
-1 kom od 5 m³ za plastiku i metal
-1 kom od 5 m³ za papir i tetrapak
-1 kom od 3 m³ za staklo
-1 kom od 3 m³ za tekstil, odjeću i obuću
i neka to košta cca 90.000,00 kn + troškovi ugradnje na lokaciji cca 10.000 kn, proizlazi da za iznos od cca 100.000,00 kn dobivamo 5+5+3+3=16 m³ nazivnog volumena spremnika. Ako uzmemo u obzir i efekt komprimiranja otpada u silosu zbog mase otpada koji stoji u stupcu pa otpad iznad svojom masom (težinom) komprimira otpad u nižem i srednjem dijelu spremnika, dolazimo do efektivnog volumena od gotovo 20 m³. U konačnici, trošak investicije iznosi 5.000,00 kn/m³ volumena reciklabilnog otpada.
Za usporedbu Bandić je za 180.000,00 kn postavio 4 (spremnika za reciklabilni otpad) x 1100 l = 4,4 m³, što iznosi približno 40.000,00 kn/m³ volumena reciklabilnog otpada, dakle oko 8 puta više. Dakle, jednostavna računica pokazuje da je Čistoća u odnosu na investiciju dobila premali volumen odvojenih frakcija.
Ili su možda stručnjaci u Čistoći izračunali da postavljeni podzemni zeleni otok ima 8 puta bolje tehničke karakteristike i da će se u određenom roku pokazati da je investicija ipak isplativa. U svakom slučaju bilo bi zanimljivo vidjeti na temelju kojih kriterija je Čistoća kupila baš te spremnike.
#SamoPametno
