Ako je demografska slika Hrvatske loša (i samim time i demografska slika Zagreba) onda bi mlade obitelji trebale biti osnovica novog zamašnjka za budućnost.
Međutim da li je svaka mlada obitelj ista?
Što ako mlada obitelj nije katolik, što ako nije višespolna, što ako ima samo jedno dijete, ali zato 3 psa, ili što ako mlada obitelj razmišlja o tome da Hrvatska ipak jest obećana zemlja i da u njoj baš mogu i žele biti sretni?
Sve te obitelji imaju valjda pravo šetati i uživati u svom kvartu, osim naravno ako žele doći do parkova i šetališta pješice, a ne autom, jer u tom slučaju moraju biti na tri opreza jer, osim što vozači nisu uvijek strpljivi, nogostupi su nepostojeći, a auti budu parkirani po sistemu kud koji mili moji.
Putevi do šetališta i parkova sigurno nisu najvažnija stvar u ovoj državi i gradu, ali su svakako još jedan mali kotačić koji bi pokazao svim mladim obiteljima da Hrvatska/Zagreb/Maksimir može biti ono što žele.
